→
Oto Lilental je u Nemačkoj
1890
-
ih napravio prve
zmajeve i leteo njima.
→
Australijski inženjer elektro
-
tehnike, Džon Dikenson, je
1963. konstruisao
prenosivog zmaja kojim se
moglo upravljati. Kasnije te
godine Rob Fuler je prvi put
javno leteo njime dok ga je
vukao motorni čamac, čime
je otpočeo popularnu eru
letenja zmajem.
→
Međunarodna aeronautička
federacija organizuje svetski
sistem rangiranja pilota
(WPRS), tako da piloti mogu
da beleže poene u zavisnosti
od vrste takmičenja u kojem
učestvuju
-
aerobatsko,
klase 1, klase 2 i klase 5.
PREGLED SPORTA
Sa vazdušnim strujama kao jedinim pogonom,
zm
ajevi i njihovi piloti lete kao orlovi visoko
iznad predela. Bilo iz čistog zadovoljstva ili u
okviru kros
-
kantri i aerobatskih takmičenja,
piloti lete svojim sve usavršenijim zmajevima
preko velikih rastojanja i na velikim visinama.
JEDNO KRILO
Zmajevi im
aju jedno krilo trouglastog
oblika, napravljeno od platnenog jedra
montiranog na aluminijumski ram, koji
može biti ojačan ugljeničnim vlaknom. Za
-
tvoreni sistem platnenih pojaseva je zaka
-
čen na gravitacioni centar zmaja i u pot
-
punosti podupire težinu pil
ota. Pilot može
slobodno da premešta svoju težinu i da na
taj način upravlja zmajem kroz vazduh.
Ram krila
Aluminijumski
ram krila je u isto
vreme čvrst i
lagan.
Kontrolna šipka
Pilot upravlja zmajem
kontrolnom šipkom
koja je prikačena za
krilo.
Ležeća pozicija
Sistem uzica drži pilota u
ležećem položaju
-
pomeranjem napred i nazad
i sa jedne strane na drugu,
pilot može da promeni
pravac letenja.
Nepoderivo jedro
Jedro na zmaju je
napravljeno od
nepoderivog vlakna
kao sto
je majlar.
Uspinjanje
Aerodinamični
oblik krila
dovodi do uspinjanja dok ono
plovi kroz vazduh
- baš kao u
slučaju avionskog krila.
TREBA ZNATI
ZMAJ
UZLETANJE I SLETANJE
Piloti obično uzlete u vazduh tako što se lansiraju
nogama. Noseći zmaja na ramenima oni trče niz
brdo ili planinu d
ok ne postignu dovoljnu brzinu
za uzletanje. Takođe ih može vući čamac,
kamion ili ultralaka letelica, ili ih u vazduh može
povući vučna dizalica. Kad se nađu u vazduhu,
oni upravljaju zmajem premeštanjem težine svog
tela, nalaze put kroz promenljive vazdu
šne
mase, termale, u kojima se topli vazduh podiže
naviše i kroz grebenska podizanja vetra, prilikom
kojih vazdušne mase udaraju u liticu, brdo ili
planinu. Da bi sleteo pilot skreće zmaja u pravcu
tla, potom zaustavlja krilo rotirajući ga nagore i
dočekuj
e se nogama o zemlju.
OSETLJIV NAVETAR
Neophodan instrument
mnogim pilotima je
variometar, koji je veoma
osetljiv na vertikalne
brzine vetra. On može da
ima glasan zvučni signal,
ekran i u stanju je da
izmeri visinu. Takođe
meri stepen uspona i
pada, što
pilotu omogu
-
ćava da precizno proce
-
ni termal ili grebensko
podizanje vetra. Ugrađe
ni
sistem globalnog pozi
-
cioniranja (GPS) pomaže
pilotu
- i sudijama-da
vode računa o pravcu na
takmičenjima.
IZ PRVE RUKE
Nacionalna i međunarodna
takmičenja se redovno
održa
-
vaju u zemljama širom sveta.
Takmičenja se organizuju za
različite klase letenja zmajem
-
fleksibilne (klasa 1) i rigidne
(klase 2 i 5)
-
u različitim
kategorijama za individualce i
timove. Svetski rekorder u
letenju pravom putanjom je
Dastin B. Martin, koji je 2012.
preleteo 764 km (437,5 mi).
83
Broj aktivnih zemalja
članica u rukovodećem telu za
letenje zmajem, Međunarodnoj
aeronautičkoj federaciji.
16
-
90
Raspon
godina pilota koji uče da
pilotiraju zmajem. Žene čine
oko 10
-
15 procenata pilota
zmajem u SAD.
8
-
32
Brzina vetra (u
kilometrima na sat) potrebna za
idealne manevre uzletanja i
sletanja.
ZANIMLJIVOSTI